Ona je čekala...
U svojim snovima, ona je čekala. A ja i dalje gazim snijegove duboke. Na svijetu jedina, ona je čekala. Gdje mi je pamet bila, pa nisam vidio njene poglede, gdje mi je pamet bila pa nisam shvatio??
 |
Otvori blog |  |
" U mojim mislima, nema prostora za stvarnost! "
U svojim snovima, ona je čekala. A ja i dalje gazim snijegove duboke. Na svijetu jedina, ona je čekala. Gdje mi je pamet bila, pa nisam vidio njene poglede, gdje mi je pamet bila pa nisam shvatio??
Mislim da mogu sad,
ove noći da preživljavam,
jer će tvoja java uvijek biti moj san,
u to sam sigurna.
U mojim mislima, nema prostora za stvarnost,
promaja u grudima.
Tvoja muzika se čuje iza zidova,
u meni.
U tamnim noćima tvoji koraci se čuju,
ritam koji dobro znam.
Jedne noći u oktobru, dolje, s oblakom na sebi.
U mojim mislima, nema prostora za stvarnost,
promaja u grudima.
Tvoja muzika se čuje iza zidova,
u meni.
Tražim te noćima,
u svojim očima,
dođi u sumorni grad.
Negdje povedi me,
puste su ulice,
kada sam sama, ko sad.
Opet taj smrtno dosadani dan, a da nije njega, ne bi ni znala da postoje i oni iznimno zanimljivi, ugodni, lijepi, sunčani dani. Vrijeme je za njih, iscrpila sam zadnju kap snage, pretjerala sam, da pretjerala sam. Sve me to nakrtatko izbacilo iz igre. Vratit ću se, ali da se bar malo odmorim, ne, ne mislim puno, dovoljno da se isključim iz svega, bar nekoliko dana. Ipak je zavladala tišina, ali ta tišina je za moj ukus, ipak preglasna, treba mi još tiša i tiša.
Ako te niko ne voli, ja ću te voljeti. Ako si usamljen, ja ću ti društvo praviti. Ako ti šutiš i ja ću s tobom šutiti. Ako tebe boli, nek` boli i meni. Ako te svi zaborave, ja te neću zaboraviti.
U slobodnom padu zaboravljen, čovjek privremen...
